Opis

Grah potječe iz Amerike, gdje je uzgajan prije četiri tisuće godina. Nakon otkrića Amerike prenesen je u Europu, a kasnije i na druge kontinente. Područje uzgoja graha vrlo je veliko, od 60° sjeverne do 50° južne širine. Proizvodnja graha moguća je daleko na sjeveru i daleko na jug, pa čak i na ekvatorijalnom području. Ovo je moguće zato što je grah dosta prilagodljiv različitim uvjetima uzgoja, a posebno zbog toga što se može proizvoditi za zelene mahune, zeleno i zrelo zrno.

Opće karakteristike

Grah se uzgaja radi reproduktivnih organa, ploda – mahune ili pak zrna – sjemena. Sva tehnika uzgoja graha mahunara podređena je: dobiti što više i što kvalitetnije mahune. Ako se grah uzgoja radi sjemena zrna tada se može uzgajati u tehnološkoj zrelosti kada dostigne gotovo definitivnu krupnoću zrelog sjemena.

Količina celuloze je ograničena, količina suhe tvari je relativno mala (oko 15%); prevladavaju lagano topive dušične tvari, a za razliku od fiziološki zrelog sjemena, koji sadrži više od 80% suhe tvari u čijem sastavu je i oko 5% celuloze.

Fiziološki zreli grah (sjeme) ne služi samo za reprodukciju, nego i za konzumaciju, a tehnika uzgoja poklapa se s tehnikom uzgoja sjemenskog graha.

Plod je mahuna raznog oblika i boje. Razlikuju se plosnate, poluplosnate, zatim sabljaste, srpaste, valjkaste, a po dužini kratke, poluduge i duge mahune. U mahunama se nalazi 2 – 9 sjemenki, što ovisi o sorti. Boja mahuna može biti: tamnozelena, svijetlozelena, zelena sa ljubičastim prugama ili pjegama, svijetlovoštanožuta te žuta.

Prema tome da li mahune formiraju «konce» (sklerehimsko staničje) ili ne, izvršena je podjela graha: grah zrnaš i grah mahunar, odnosno prema tome koji se dio biljke koristi za prehranu. U unutrašnjosti mahune može biti čvrsti pergamentni sloj i celulozne niti (konci), što je temeljna značajka graha zrnaša. Kod graha mahunara ne postoji taj sloj, niti celulozne niti.

Građa zrna kao i kod ostalih mahunarki. Krupnoća i broj sjemenki u mahuni ovise i o agrotehnici, tlu i klimatskim uvjetima. Sitnosjemeni grah ima masu 1.000 zrna do 350 grama, srednjesjemeni 350 do 500, a krupnosjemeni više od 500 grama.

Duljina vegetacije ovisi o kultivarima, ali i o tome proizvodi li se grah za mahune, zeleno ili zrelo zrno. Najkraća je vegetacija mahunara, dulja je za zeleno i najduža za zrelo zrno. U proizvodnji zrelog zrna čučavci imaju kraću vegetaciju od prutkaša.


Grah mahunar u zelenom stanju.

Ritam rasta
Kod graha, klice se pojavljuju 7 – 10 dana nakon sjetve, no ako je hladno nakon 20 – 22 dana. Smatra se da biljke u punoj cvatnji dostižu 2/3 volumena ukupnog rasta. U tom stadiju rasta i razvoja biljkama treba osigurati najviše vlage i pristupačnih hraniva. Sve potrebne agrotehničke mjere kao gnojidba, okopavanje, zalijevanje, treba usmjeriti tako da biljke u tom kratkom razdoblju imaju na raspolaganju sve što je potrebno za brzi rast.

Kod graha se razlikuje pet faza rasta i razvoja: bubrenje i klijanje sjemenja, nicanje, cvatnja, formiranje zelenih mahuna, sazrijevanje sjemena. U petoj fazi, odnosno kod potpuno zrelog sjemena graha koji sadrži 12 – 16 % vlage, sjeme se nalazi u fiziološkom mirovanju. Svi su životni procesi svedeni na minimum.

Prema duljini vegetacijskog razdoblja do tehnološke zrelosti grah se može podijeliti na pet grupa: vrlo rane (60 – 75 dana); rane (75 – 90 dana); srednje rane (85 – 105 dana); kasne (100 – 115 dana); jako kasne (više od 115 dana).

Važnost i upotreba

Rasprostranjenost, važnost i upotreba graha
U Hrvatskoj grah se proizvodi na oko 8 do 10 tisuća hektara. Točne podatke teško je utvrditi, jer se grah proizvodi u čistoj kulturi, ali i u vrtovima i u kukuruzu. Hrvatska ima povoljne uvjete za proizvodnju graha. Njen istočni dio za zrno i mahune, zapadni za mahune i zrno. Područje Istre i Dalmacije uz navodnjavanje također imaju velike mogućnosti za proizvodnju graha. Grah mahunar može se proizvoditi u postrnoj sjetvi, pa se povećavaju mogućnosti za njegovu proizvodnju.

Prehrambena i ostala svojstva graha
Grah je biljka visoke energetske vrijednosti, bogata gotovo svim esencijalnim aminokiselinama. Sadrži dosta lecitina, te mnoge minerale (N, K, Ca, Fe, P, Mg, Zn i Na). Nije naročito bogat vitaminima pa se zato u obrocima uglavnom kombinira s povrćem. Klijanjem se povećava količina vitamina u grahu, naročito vitamina E i C. Sušenjem zrno ne gubi svoje hranjive sastojke, lako se čuva i transportira.

Grah ima vrlo veliku važnost u prehrani ljudi. Zrelo zrno graha sadrži 23% kvalitetnih lako probavljivih bjelančevina, više od 50% škroba, manje od 4% celuloze i više od 5% mineralnih tvari. Naš narod cijeni grah kao jelo jer se grahom kvalitetno podmiruju bjelančevine, koje su inače deficitarne u prehrani zbog manjka životinjskih bjelančevina. Grah se u prehrani koristi na različite načine. U industriji se proizvode gotova jela od graha, samog ili u kombinaciji s drugim prehrambenim proizvodima.

Za prehranu domaćih životinja grah nema neku posebnu važnost, osim što se za prehranu domaćih životinja koriste sitna, polomljena ili na drugi način oštećena zrna te zelena stabljika nakon berbe graha mahunara. Slama graha može se iskoristiti za stelju. Agrotehnička važnost graha velika je.

Kemijski sastav svježe mahune, konzervirane mahune, suhog graha, lima graha svježeg, lima graha konzerviranog i lima graha suhog.

Sorte

Sorte graha mahunara za uzgoj u vrtovima
Od niskih ranih sorata najčešća se uzgaja sorta Starozagorski, koja oblikuje srednje duge, ravne, plosnate svjetlozelene boje. Zrelo sjeme crne je boje.

Od niskih sorta okruglog presjeka mahuna zelene boje najraširenija je sorta Top Crop, a žute boje mahuna Berggold. Od visokih sorata graha mahunara žute boje plosnatih mahuna najraširenija je sorta Jeruzalemska, zelene boje plosnatih mahuna te sorta Necores. Od visokih sorta graha mahunara zelenih mahuna okruglog presjeka dosta je proširena sorta Precores.


Grah mahunar-NISKI GROFFY I VISOKI ŽUTI.

Sorte graha namijenjene proizvodnji za tržište
U proizvodnji namijenjenoj za tržište i preradu uzgajaju se sorte niskog graha mahunara, okruglog presjeka mahuna, uglavnom zelene, rjeđe žute boje. Od sorata sitnih mahuna manjeg presjeka konzerviraju se čitave mahune, a od sorta krupnijih mahuna konzerviraju se mahune izrezane na komadiće dužine 3 – 4 cm. Za proizvodnju namijenjenu za preradu i mehanizirani način berbe uzgajaju se sorte koje imaju izjednačenije dospijevanje u tehnološku zrelost.

Kultivari niskog graha mahunara obično su visoki 40 do 60 cm. Stabljka se već na 10 do 15 cm grana na 3 do 5 grana. Prema dužini vegetacije do tehnološke zrelosti rani i kasni kultivari razlikuju se najviše Za 8 do 10 dana. Najveće su razlike među kultivarima u obliku, boji i veličini mahuna.

Za preradu se najviše traže kultivari zelenih mahuna, okruglog ili ovalnog presjeka. Kultivari dužih mahuna (do 18 cm) daju veće prinose, a u preradi se obično režu poprijeko. Kultivari kratkih mahuna oko 10 cm koriste se za konzerviranje cijelih mahuna.

Kultivari žutih mahuna rjeđe se konzerviraju, prvenstveno sterilizacijom. Nakon zamrzavanja dobiju vrlo svijetlu, gotovo bijelu boju. Za konzerviranje sterilizacijom prednost imaju kultivari bijelog sjemena, jer u kultivara obojenog sjemena, ako je sjeme malo razvijenije boja lako prelazi u naljev.

Kultivari niskog graha mahunara širokih (2 do 3 cm), plosnatih, mesnatih mahuna, najviše se koriste u domaćinstvima i za prodaju u svježem stanju. Prerađuju se samo u marinirane miješane salate. Prema ukusu potrošača na pojedinim područjima traže se kultivari zelenih, žutih ili prošaranih mahuna s ljubičastim pjegama ili prugama.

Kultivari visokog graha mahunara namijenjeni su prvenstveno za domaćinstva i za prodaju na tržištu u svježem stanju. Imaju veću rodnost, dulje razdoblje berbe, ali za uzgoj trebaju potporu, što znači veća ulaganja. Koriste se i za uzgoj u zaštićenim prostorima. Prednost imaju kultivari dugih, ravnih, žutih ili zelenih mahuna, okruglog ili ovalnog presjeka, ovisno o ukusu tržišta.

Kultivari niskog graha zrnaša uzgajaju se u plodosmjeni s ratarskim kulturama. Poželjno je svojstvo visoka stabljika (60 do 70 cm), bez lozica, koja lako ne poliježe, ali se u zrelom stanju može kositi. Na takvoj građi stabljike mahune trebaju biti na gornjem dijelu, što smanjuje gubitke pri košnji i kombajniranju. Kultivari se razlikuju po krupnoći, boji i obliku zrna, a izbor kultivara ovisi i o ukusu tržišta. U nas se više cijene krupnozrni kultivari apsolutne težine 300 do 400 g i obojene pokožice. Bijela boja zrna ima prednost jer se dužim uskladištenjem ne mijenja. Zrno obojenih kultivara nakon godinu dana postaje tamnije. U pojedinim krajevima (okolica Zagreba) najviše se cijeni šareni grah Trešnjevac, a u Slavoniji prevladavaju žutozeleni ekotipovi.

U oplemenjivanju su sve više naglašena kvalitativna svojstva: brzina kuhanja, postotak pokožice, raskuhano ili cijelo zrno nakon kuhanja, postotak i kvaliteta bjelančevina i ostalo. Otpornost na bolesti jednako je važna kao i za mahunare, jer se upravo najopasnije bolesti prenose sjemenom.


Kultivari visokoga graha zrnaša još su interesantni za kućanstva i manja gospodarstva, gdje se najviše uzgajaju uz kukuruz na rubovima parcela. U ovu grupu pripadaju kultivari od kojih se koristi mlado zrno u voštanoj zriobi (Lušenac), Za tu namjenu najviše se cijene kultivari krupnog, obojenog sjemena, s tamnijim prugama.


Grah fažol-visoki zeleni te Grah mahunar pred tehnološku zriobu.

Musica F1 - vrlo rana sorta visoke stabIjike i dugačkih zelenih mahuna. Dužina vegetacije iznosi oko 60 dana. Mahune su dugačke, 21-25 cm, a široke oko 2 cm. Uzgaja se za upotrebu u svježem stanju u zaštićenim prostorima ili na otvorenom. Sjeme je bijele boje. Otporna je na virus mozaika mahune.

Musica F1.

Hystyle F1 - srednje rana sorta niskog graha mahunara. Okrugli grah mahunar zelene je boje, dužine 14 cm i promjera 9-11 mm. Daje visok urod. Mahune su odlične kvalitete te se mogu koristiti za preradu i svježu potrošnju. Odlično podnosi visoke temperature pa se može uzgajati i u zaštićenim prosotrima. Biljke su bujne, otporne na polijeganje i prilagođene mehaniziranoj berbi. Težina 1.000 sjemenki je 300 g, a sjeme je bijele boje. Otporna je također na virus mozaika mahune.


Hystyle F1.

FRUIDOR F1 - žuti grah mahunar smeđe boje sjemena. Pogodan za upotrebu u svježem stanju. Dobro podnosi niže temperature, pa je moguća ranija sjetva.

Fruidor F1.

FORUM - srednje rana sorta, bujnog rasta. Većina se mahuna oblikuje pri vrhu biljke, što omogućuje kvalitetnu mehaniziranu berbu. Mahune su tamnozelene i ravne, dužine 13 – 14 cm. Okruglog su presjeka, promjera 9 – 10 mm. Prerađuju se zamrzavanjem ili toplom obradom, prethodno izrezane na komadiće.

ECHO - rana sorta voštano žute boje okruglo plosnatih, ravnih mahuna. Dužina mahune je oko 14 cm, a promjer pri tehnološkoj zrelosti veći je od 9 mm. Prilagođena je mehaniziranom načinu berbe.

PRESENTA - srednja rana sorta, srednje zelenih mahuna okruglog presjeka. Mahune su dužine 14–16 cm i u tehnološkoj zrelosti većina ih je presjeka 8 – 9 mm. Namijenjene su za konzerviranje rezanom obliku. Biljke su čvrste i bujne, a visoko oblikovane mahune omogućavaju primjenu kvalitetne mehanizirane berbe.

NERINA - srednje kasna sorta, tamnozelenih mahuna okruglog presjeka, dužine 13 – 14 cm. Više od polovice mahuna u tehnološkoj zrelosti promjera su većeg od 9 mm. Mahune su namijenjene za konzerviranje u rezanom obliku.

SELERNA - kasna sorta, namijenjena za konzerviranje čitavih mahuna. Mahune su ravne, tamnozelene boje, dužine 10–11 cm, okruglog presjeka i promjera 6–8 mm.

GROFFY - rana sorta, srednje zelene mahune, namijenjene za konzerviranje u rezanom obliku. Dužine 12 – 13 mm. Berba je mehanizirana.

FESCA - srednje rane sorta, tamno zelenih mahuna, presjeka okruglog dužine oko 15 cm. Iznimno su otporne na sušu i visoke temperature. Mahune se konzerviraju cijele ili rezane mahune okrugle te se konzerviraju toplom preradom i zamrzavanjem narezanih mahuna.

Sorte i hibridi graha te selekcijske kuće.

Agroekološki uvjeti

Odnos prema kompleksu vanjskih uvjeta (klima, tlo)
Grah je biljka toplih područja i ne podnosi hladnoću. Sjeme graha počinje klijati na 8-10 °C, ali bolje na 12 do 15 °C. Optimalna je temperatura klijanja između 18 do 22 °C. Isklijale biljčice ne podnose dulje vrijeme niske temperature i ugibaju kod –0,5 do 1 °C, ali neke sorte graha mogu podnijeti kraće vrijeme temperaturu i do -3 °C. Optimalna temperatura u razdoblju pupanja i cvatnje je 20 – 25 °C. Za vrijeme cvatnje temperatura ne smije pasti ispod 15 °C, a najviša je 30 °C.

Visoke temperature u cvatnji djeluju na abortaciju cvjetova, opadanje cvjetova poslije oplodnje, te na razvoj zakržljalih mahuna. Noćne visoke temperature nepovoljno utječu na rast. Loš utjecaj visokih temperatura može se umanjiti većom vlagom tla, većom relativnom vlagom zraka i jakim sunčanim osvjetljenjem.

U vrijeme od oplodnje od zametanja mahuna biljke imaju velike potrebe za hranivima i vlagom u tlu. Poslije te faze, odnosno završene oplodnje i zametanja mahuna, biljke imaju veće potrebe za vlagom nego hranivima. Veći dio dušika tada daju biljci nitrogene bakterije iz kvržica krojena. Zametnute mahune brzo se razvijaju u povoljnim uvjetima temperature i vlage. U sušim uvjetima mahune se brže razvijaju, ali ostaju kraće, jače se deformiraju, brže dobivaju niti i brže ozrnjavaju. U suhim uvjetima može doći i do jače pojave virusnog oboljenja i napada štetnika (uši, tripsi, crveni pauk). Optimalna vlaga u zoni korijena je 50 – 78% od PVK.

Relativna vlaga zraka ne smije pasti ispod 65%, a optimalna je 65–80%. Naročito je važna relativna vlaga zraka u cvatnji i tehnološkoj zrelosti mahune. Ako u cvatnji relativna vlaga zraka padne ispod 45%, dolazi do osipanja cvjetova i razvoja deformiranih kraćih i krivih mahuna, kao i do slabe oplodnje. U uvjetima visoke temperature i niske vlažnosti zraka, grah ranije cvate, mahune izrastu kraće, jače se deformiraju, brzo ogrube i ostare.

Grah ima velike potrebe prema svijetlu, osobito u početnoj fazi razvoja. I najmanje zasjenjenje dovodi do izduženja mladih biljka, a rezultat su slabi prirodi. Kritično razdoblje u životu graha je od cvatnje do dozrijevanje plodova.

Grah ima veće zahtjeve prema tlu nego ostalo mahunasto povrće. Vrlo dobro uspijeva na černozemnim i nanosnim tlima, te na dobro pognojenim pjeskovito – ilovastim tlima. Loše raste na hladnom težim tlima s visokom razinom podzemne vode. Podnosi kisela tla, ali bolje prirode daje na neutralnim tlima. Vapnjenje kiselih tala povoljno djeluje na prirode. Na kiselim tlima slabo se razvijaju nitrogene bakterije i oslabljeno je djelovanje nitragina. Ne podnosi zasoljena tla. Za ranu proizvodnju bolja su lakša tla jer su toplija, dok su za kasniju ljetnu sjetvu bolja malo teža tla koja dulje zadržavaju vlagu, ako su bogata hranivima.

Agrotehničke mjere

Tlo i plodored
Najbolja su duboka, dobro drenirana tla visokog sadržaja organske tvari. Grah mahunar je kultura koja relativno dobro podnosi blaže kisela tla pa se može uzgajati na tlima pH vrijednosti 5,5 – 6,5. Teška, zbijena i kisela tla nisu povoljna jer ne omogućuju razvoj kvržičnih bakterija na korijenu, a time i korištenje dušika iz zraka. Na teškim tlima, naročito za loših vremenskih prilika s mnogo oborina u berbi, može prouzročiti štete zbijajući tlo.

Grah mahunar obvezatno se uzgaja u plodoredu. Zbog bolesti koje se prenose zaraženim dijelom biljaka u tlo nije preporučljivo da na istu površinu najmanje 4 – 5 godina. Grah mahunar može se uzgajati gotovo nakon svih kultura, osim nakon vrsta iz porodice mahunarki. Najčešće su pretkulture strne žitarice, a pretkulture mogu biti i raniji hibridi kukuruza, ako u proizvodnji nisu korištene velike doze herbicida na bazi Atrazina, te krumpir.

Zbog kratke vegetacije grah mahunar može se uzgajati i kao postrni usjev, najčešće nakon ječma ili graška. Grah mahunar dobra je pretkulture za gotovo sve kulture, jer rano napušta tlo, a zbog vezivanja iz zraka pomoću kvržičnih bakterija tlo je dobro opskrbljeno dušikom.

Sjetva

Sjetva graha mahunara kao glavnog usjeva obavlja se kad se tlo na dubini od 8-10 cm zagrije na 10–12 °C, a to je najčešće početkom svibnja. Sjetva se obavlja pneumatskim sijačicama međurednog razmaka 50 cm, a sijačica se pripremi tako da razmak posijanih zrna bude oko 5 cm. Sije se na 4 – 5 cm dubine. Takvim načinom sjetve ostvaruje se sklop oko 30 – 35 biljaka po četvornom metru. Potrošnja sjemena ovisi o krupnoći sjemenki koja varira, a najčešće se kreće 100 kg/ha.

Uzgoj graha mahunara
Obrada tla počinje u jesen. Tlo se ore na dubinu od 20 – 30 cm, a tijekom zime ostavljaju se otvorene brazde. U proljeće do sjetve sjemena, površina tla se održava rahla i čista od korova. Ako se navodnjava u brazde, bolja je sjetva na uzdignute gredice, a kod umjetne kiše može se koristiti i sjetva na ravnom.

Grah se uzgaja direktnom sjetvom sjemena. Za mehaniziranu sjetvu, napose ako se sije posebnim sijačicama za grah, a koja postavlja sjeme na određene razmake i dubine, tlo treba fino usitniti i poravnati. U redove mogu se sijati sorte niskog graha na razmake od 40 – 50 cm red od reda i oko 3 – 5 cm biljka od biljke. Neki strojevi za berbu zahtijevaju razmake sjetve: između redova 25 cm, a u redu 20 do 27 zrna na 1 metar. Visoke i poluvisoke sorte, koje se moraju postavljati skeletom od granja, kolaca ili žice siju se na razmake 40x80 cm ili 40x60 cm u kućice. U kućice se može sijati sijačicom ili pod motiku tako da se sije 4 – 5 sjemenki na dubinu od 4 – 5 cm. U redove je najbolje sijati sijačicom.

Može se sijati i u trake, u dvorede na razmak između traka 50 – 60 cm i 25 cm među redovima. Ne preporučuje se veći broj redova u trakama, jer se teško obrađuje i jer se u dvoredima podržava bolja vlažnost u tlu. Neke sorte mogu se sijati tijekom sezone u više navrata.

Za 1 ha potrebno je 100 – 150 – 170 ili 80 – 100 kg sjemena. Prije sjetve sjeme se mora dezinficirati, preparatima na bazi TMTD koji daju dobre rezultate. Najbolje je potrebnu količinu sjemena za 1 ha preračunati iz mase 1.000 zrna i gustoće sjetve. Masa 1.000 zrna raznih sorti znatno varira (250 – 500 g), što i uvjetuje klijavost sjemena. Klijavost u laboratorijskim uvjetima i klijavost u prirodnim ne poklapaju se. 0d klijavosti u labaratoriskim uvjetima otpada na klijavost u prirodnim uvjetima oko 65 – 80%, pa stoga treba i s time računati. Kod klijavosti sjemena prve klase (90 – 97% klijavosti), uzima se još 14 – 16% više sjemena (za sigurnost nicanja-dobar sklop). U nepovoljnim uvjetima postotak nerazvijenih biljki od zasijanih sjemenki (ispitane dobre klijavosti) može biti 25 – 33%, odnosno znatno veći od uobičajene.

U kontinentalnom području grah mahunar sije se od 25. travnja pa sve do sredine srpnja – rane niske sorte s vegetacijom od 60 75 dana. U mediteranskom području grah mahunar sije se od travnja od kraja srpnja – rane sorte. Visoke sorte se siju od kraja svibnja u kontinentalnom području, tako da se mogu obirati do prvih mrazeva, a u mediteranskom do oko 20. lipnja. Dubina sjetve ovisi o tipu tla. Na lakšim tlima sije se na dubinu od 5 – 7 cm, a na težim na dubinu 2,5 – 5 cm.

Briga tijekom vegetacije sastoji se u redovitoj obradi tla, eventualnom zalijevanju i borbi s korovima, bolestima i štetnicima. Za kasniji rok sjetve u pravilu treba natapati, ali često i za rani rok sjetve.

Prvi put se kultivira nakon nicanja sjemena, kada su redovi već označeni i to oprezno, da se ne ozlijede biljke. Drugi put 10 – 15 dana kasnije. Treći put prije cvatnje. Kasniju kultivaciju, osobito u razdoblju masovne cvatnje i plodonošenja valja izbjegavati, jer nanosi veće povrede naročito za niski grah. Radi korijena koji se razvija u površinskom sloju potrebno je prorahliti samo površinu tla. Ne preporučuje se kultivacija, ako su bilje vlažne (iza kiše i po rosi), zbog prijenosa lisnih bolesti.

Obrada tla i Gnojidba

Nakon strnih žitarica kao pretkultura tlo se plitko poore, a u jesen se obavi oranje na 25 - 30 cm dubine. Ako pretkulture napuštaju tlo tijekom jeseni, dovoljno je obaviti jedno oranje na punu dubinu. Za uzgoj mahuna nije potrebno gnojiti stajskim gnojem nego je uputnije stajski gnoj primijeniti u uzgoju pretkultura.

U proljeće kada se brazda prosuši, ona se zatvara drljanjem. Predsjetvenom pripremom tla tanjuranjem ili sjetvospremačem u tlo se unosi osnovna količina umjetnih gnojiva. Na srednje plodnom tlu gnoji se s oko 800 kg/ha NPK gnojiva odnosa 7:14:21 ili gnojiva slične formulacije. Pri proizvodnji graha mahunara kao postrnog usjeva nakon žetve ječma ili berbe graška tlo se odmah izore i pognoji. Na tlima na kojim se još nije uzgajao grah, poželjno je gnojiti bakterijskim gnojivima.

Nedovoljna ishrana dušikom u mlađim fazama rasta direktno se održava na smanjenom formiranju vegetativnih i generativnih organa, što se manifestira i u smanjenom prinosu graha. Kada se govori o dušičnoj ishrani graha, posebno se mora posvetiti pozornost na stanje molibdena i bora u tlu. Nedostatak ovih elemenata u tlu direktno se odražava u poremećaju ishrane biljke dušikom.

Potrebe za fosforom relativno su male, ali su od posebne važnosti za normalan rast i razvoj biljaka sve do faze oplodnje. Za to se problemu ishrane graha fosforom mora posvetiti najveća pozornost mlađim fazama rasta i razvoja graha mahunara. Nedostatak ovog elementa u ishrani biljaka usporava razvojne faze, reducira broj cvjetova, smanjuje oplodnja i broj normalno razvijenih mahuna. Simptomi nedostataka fosfora odražavaju se u pojavi karakteristične ljubičaste boje na starijim listovima.

Problem kalija u ishrani graha mahunara rijetko kada dolazi do izražaja, ako se radi o normalnim uvjetima uzgoja i relativno plodnim tlima. Nedostatak se javlja najčešće na pjeskovitim i tresetnim tlima, te u sušnim uvjetima proizvodnje. Može se javiti problem u ishrani i u uvjetima jake zastupljenosti kalcija i magnezija u tlu, što se manifestira kao antagonistička deficijencija kalija u ishrani biljaka.

Grah mahunar i zrnaš siju se u sjevernim područjima krajem travnja ili početkom svibnja, a u južnim područjima mjesec dana ranije. Grah mahunar i zrnaš osjetljivi su na kiselu reakciju tla (kalcifikacija).
I. Potrebno je u jesen tlo duboko preorati ili prekopati te dodati NPK 7:14:21 S (700 kg/ha). U pripremi tla za sjetvu potrebno je dodati UREE 46% N (100 kg/ha).
II. U jesen je potrebno tlo duboko preorati ili prekopati te dodati NPK 7:20:30 (500 kg/ha). U pripremi tla za sjetvu treba dodati UREE 46% N (100 kg/ha).

Zaštita

Korovi
Protiv korova prije sjetve može se tretirati herbicidom Treflan EC, 2 l/ha, koji se unese u tlo tanjuračom ili sjetvospremačem. Nakon sjetve, prije nicanja usjeva, mogu se upotrijebiti herbicidi Galex EC, 5 l/ha, ili kombinacija herbicida Dual 500, 3 l/ha i Prohelan 2 kg/ha. U slučaju slabijeg djelovanja herbicida korištenih predsjetveno ili nakon sjetve, pošto usjev razvije prvu trolisku protiv širokolisnih korova može se primjeniti Basagran, 3 – 4 l/ha. Kada biljke imaju razvijena 2 – 3 trolista, potrebno je obaviti međurednu kultivaciju.

Prije sjetve (pre – sowing) - upotrebljavaju se TREFLAN EC (i drugi na osnovi trifluralina) 1 – 2 l/ha uz obveznu inkorporaciju na dubinu od 5 do 10 cm. Suzbija jednogodišnje korove. Rabi se PIVOT 100 0,8 – 1,0 l/ha uz plitku inkorporaciju te BONALAN 6 l/ha. EPTAM 6–E4–6 l/ha se koristi također prije sjetve uz inkorporaciju. Ne preporučuje se tretirati sorte graha sa crnom očicom kao niti lima grah. Koristi se i NORTON SUPER 1 l/ha protiv širokolisnih i nekih uskolisnih korova.

Nakon sjetve a prije nicanja - koristi se PATORAN 50 2,5 – 3,5 kg/ha. Manja doza rabi se na srednje teškim, a veća na teškim tlima. Ne djeluje na korovske trave pa se upotrebljava u kombinaciji sa drugim herbicidima (GALEX 500 EC). TRIBUNIL WP – 70 3 – 4 kg/ha bolje djeluje na širokolisne korove i zbog toga se upotrebljava u kombinaciji sa herbicidima koji djeluju na trave. DUAL 960 1 – 2 l/ha djeluje samo na jednogodišnje trave, a kombinirati ga treba sa Eptamom 6-E ili Treflanom EC. ARESIN 1 – 1,5 kg/ha bolje djeluje na širokolisne korove, pa ga treba upotrebljavati u kombinaciji sa drugim herbicidima. GALEX 500 EC 5 l/ha dobro suzbija jednogodišnje širokolisne i neke travne korove. STOMP 330 E je spektrom sličan Treflanu EC. DUALIN 4 – 5 l/ha treba primjeniti na isti način i protiv istih korova kao Galex. PROPAKLOR T – 50 i drugi preparati na osnovi propaklora 8 – 10 l/ha su djelotvorniji na korovske trave.

Nakon nicanja - potrebno je koristiti BASAGRAN ili BASAGRAN 600 1,5 – 2,5 l/ha protiv jednogodišnjih širokolisnih korova i potrebno je tretirati kada grah razvije prvu trolisku. FLEX 0,75 l/ha suzbija jednogodišnje širokolisne i neke uskolisne korove u vrijeme prve troliske. PIVOT 100 0,8 – 1 l/ha treba primjeniti protiv jednogodišnjih širokolisnih i uskolisnih korova. Primjena je kada grah razvije prvu trolisku. Herbicide FUSILADE SUPER, BASTIONAL, AGIL 11, PANTHERA, TARGA SUPER i drugi djeluju samo na korovne trave. Protiv jednogodišnjih trava upotrebljavaju se u količini 1 –1,5 l/ha, protiv višegodišnjih 2 –4 l/ha.

Za konsocijaciju grah + kukuruz treba primjeniti STOMP 330 E 4 – 5 l/ha. Sjetvu graha i kukuruza treba obaviti istodobno. Tretira se odmah nakon sjetve. GALEX 500 EC 5 l/ha djeluje na isti način kao preparat STOMP 330 E. PROPAKLOR T – 50 u dozi 8 – 10 l/ha treba primijeniti u kombinaciji sa Patoranom, Aresinom ili Tribanilom. CODAL 400 EC 4 – 6 l/ha potrebno je primjeniti na lakim pjeskovitim tlima.

Herbicidi u grahu.


Bolesti
Hrđa graha (Uromyces appendiculatus) - parazitira na grahu i mahunarkama. Najčešće štete nanosi grahu prutkašu te kod uzgoja u kukuruzu. Do jačih napada dolazi kod kasnije sjetve. Gljiva napada list, a rjeđe stabljiku i mahune. Pojavljuju se na donjoj strani plojke u obliku malih bijelih prištića koji potom prerastu u smeđe jastučiće. Ako ih je više dolazi do sušenja lista, opadanja priroda te smanjenja tržišne vrijednosti mahune. Što se tiče zaštite treba sijati otpornije sorte, nakon žetve pokupiti ostatke i spaliti ih, te motke raskužiti 2% formalinom ili varikinom. Na većim parcelama treba uvesti plodored.

Smeđa pjegavost graha (Colletotrichum linemuthianum) - simptomi se očituju na lisnim peteljkama i stabljici u obliku duguljastih tamnih pjega. Na lišću nastaju tamnosmeđe ovalne pjege koje kasnije obrubljene lisnim žilama, postaju uglate. Na mahunama su one male, okrugle, ovalne ili izdužene, a s vremenom se povećavaju. Pjege su u sredini smeđe sa crvenkastim rubom. Nakon žetve treba spaliti biljne ostatke, te uvesti plodored (2 – 3 godine).

Bakterijska prstenasta pjegavost (Pseudomonas syringae) - na mladom lišću javljaju se vlažne poligonalne pjege, kojima je središnji dio smeđ, a okružen je žućkastim rubom. Na mahunama nastaju sitne ovalne pjege, koje sa vremenom postaju veće i masnog su izgleda. Za obje bakterioze vrijede iste preporuke zaštite. Prva mjera zaštite je sjetva sjemena koje je dobiveno od zdravih biljaka. Plodored je također značajan u zaštiti od ovih bakterija.

Virus običnog mozaika graha (Bean common mosaic virus) - rano zaražene biljke iz sjemena ili prije cvatnje daju manje urode i čak od 15%. Glavno obilježje mozaika je na listovima, gdje je plojka lista manje ili više naborana. Zaraženim biljkama otpadaju cvijetovi, a ako donesu mahune, one su manje i krivudave. Najbolja zaštita postiže se sjetvom nezaraženog sjemena.

Virus žutog mozaika graha (Bean yellow mosaic virus) - manifestira se u dva simptoma i to kao mozaik na listu u vidu svjetložutih i zelenih polja, gdje je površina plojke lagano naborana, dok je drugi tip rjeđi, a manifestira se nekrozom vršnog pupa. Za zaštitu se preporuča uzgoj graha što dalje od višegodišnjih biljaka koje su domaćini ovog virusa. Potrebno je uništiti korove u usjevu od kojih neki mogu biti izvor zaraze.

T ijekom vegetacije može se pojaviti antraknoza i masna pjegavost.
Antraknoza - uzrokuje okruglaste, udubljene tamnosmeđe pjege obrubljene crvenocrnim obrubom već na izniklim supkama. Slične, nešto izduženije pjege pojavljuju se na stabljici, a na listovima uzduž žila bolest uzrokuje stvaranje tamnih produženih crta. Bolest se kasnije može pojaviti na mahunama, čime mogu izgubiti na tržišnu vrijednost. Prenosi se zaraženim biljnim ostacima i sjemenom. U slučaju zaraze usjev se može prskati fungicidima (Folpet 50, 1,5 – 2 l/ha, Mikal, 2 kg/ha, ili Polyram Combi, u koncentraciji 0,2%). Suvremene sorte graha mahunara većinom su otporne na antraknozu.

Masna pjegavost - bakterijsko je oboljenje, koje se također može prenositi zaraženim biljnim ostacima i sjemenom. Uzrokuje pojavu sitnih vodenastih pjega nepravilnog oblika, koje kasnije posmeđe. Pjege se pojavljuju na listovima, stabljici i mahunama. Širenjem bolesti broj pjega brzo se povećava, a zaraženi listovi otpadaju. Kao preventivna mjera zaštite veoma je važan što širi plodored te tretiranje sjemena. Radi sprečavanja i širenja bolesti preporučuje se prskanje usjeva u nekoliko navrata od nicanja do cvatnje fungicidima (Champion u koncentraciji 0,35%, Cuprablau 3 kg/ha, Ridomil plus 1,5 –2 kg/ha ili nekim fungicidima na bazi bakra).

.

Hrđa na listu graha, smeđa pjegavost graha i bakterioza.

Zaštita graha od štetnika
Zečevi mogu nanijeti velike štete. Za odbijanje od napada usjev je potrebno prskati repelentom Kunilent R – 12 u koncentraciji 5 – 15%.

Od štetnika na grahu mahunaru za vlažnijeg vremena pojavljuju se lisne uši, koje prave štete sisanjem biljnih sokova, uzrokuju zaostalost u rastu, savijanje listova, a prenose i virusna oboljenja. Za jakog napada suzbijanje se može provest insekticidima (Actellic 50 koncentracije 0,50 – 0, 1% ili Decis EC 0,2 –0,5 l/ha).

Grahove muhe, «korijenove muhe» (Phorbia platura i Phorbia florilaga) - ličinke su bezbojne, bjelkaste, duge 6 – 7 mm. Napadaju biljku tako da se ubušuju u kotiledone u vrat korijena, srž klice ili u već izniklu mladu biljku, izjedaju je te oštećene biljke zakržljaju i propadaju. Ne preporučuje se gnojenje svježim stajskim gnojem u proljeće, te se treba pridržavati plodoreda. Nakon berbe treba ukloniti, odnosno uništiti biljne ostatke.

Grahov žižak (Acanthoscelides obtectus) - odrasli su žišci crni, prekriveni sivosmeđim dlačicama, dugi 3,5 – 4,5 mm. Ličinka je bijela, zbijana, povijena, beznoga, a kukuljica glatka, prljavobijela. Grahov žižak je vrlo opasan štetnik koji napada grah cijele godine. Za jačeg napada zrnje je potpuno izjedeno i u unutrašnjosti pretvoreno u sitne ogrizotine. Grah koji je napadnut od strane žiška nije više za ljudsku prehranu, te se ne preporučuje niti kao sjemenska roba.

U skladištima žižak suzbija se tako da se zidovi skladišta prskaju insekticidima (Radotion E – 50, Reldan super ili Actellic 50).



Žetva

Berba i prinosi graha mahunara
Niski grah je tehnološki zrel (mahune) za berbu obično oko 12 – 15 dana od zametanja mahuna, a visoki nešto kasnije. Tehnološka zrelost određuje se na temelju razvijenosti zrna u mahunama.

Najpovoljniji rok jednokratne mehanizirane berbe je kada je postotak zrna u najrazvijenijim mahunama oko 12%. Ovo se određuje na temelju prosječnog uzorka iz kojeg se izdvoji 20 najrazvijenijih mahuna, koje se izvažu i iz njih se izdvoji zrno. Ako se grah obire ručno, čim se češće bere, time se postižu veći i bolji prirodi. No ako se grah mahunar bere ručno, treba paziti da se biljka ne povrijedi. Jedan radnik kod ručnog branja može ubrati dnevno 60 – 80 kg mahuna. Takav način berbe predstavlja posao za koji se troši više od 80% ukupnog vremena potrebnog za kompletnu proizvodnju mahuna.

Grah mahunar namijenjen konzervnoj industriji bere se specijalnim strojevima kojima se s biljke skidaju sve mahune i lišće, pa se putem struje zraka lišće odmah odstranjuje, te mahune ostaju čiste. Ovi strojevi dolaze u obzir samo za sorte koje jednoličnije dozrijevaju pa se mogu brati u jednom navratu. Nakon berbe mahuna, namijenjenih preradi, potrebno je u najkraćem roku ući u preradu (do naviše 4 sata). Prirodi mahuna sorta namijenjenih za preradu branih kombajnima u najpovoljnijoj tehnološkoj zrelosti kreću se oko 10 – 15 t/ha.

Tehnološki kvalitet

Čuvanje
Zelene mahune su osjetljive na hladnoću i mogu izgubiti dosta vode, pa poprime slamnati okus. Kod 7 °C do 8 °C i relativne vlage zraka od 90 do 95% zelene mahune mogu se spremiti do 10 dana. Za spremanje se uzimaju svježe ubrane i mlade mahune. Kod temperature ispod 4 °C za 3 do 4 dana pojavljuje se 1 do 2 dana nakon što su izvađene iz skladišta štete od hladnoće (nekroze). Sustav mikroklime skladišta prikladnog za mahune je od 3 do 5% CO2 i 2% O2.

Osnovna svojstva kakvoće graha mahunara za preradu
Mahune graha mahunara dopremljene na preradu moraju biti bez značajnih primjesa kamenčića, grudica zemlje, dijelova biljke ili korova, a moraju biti dopremljene najkasnije 12 sati nakon berbe. Mahune ne smiju imati celulozna vlakna, moraju biti sočne i neoštećene.

Nakon dopreme u tvornicu najprije se na temelju najprije se na temelju uzoraka utvrđuju primjese i kakvoća. U prvu kvalitetu ulaze mahune koje u prosječnom uzgoju imaju od 5% zrna, a u drugu mahune s 5 – 10% razvijenih zrna. Dopremljene mahune najprije se očiste od zelenih laganijih primjesa, prolazeći u tankom sloju ispod aspiratora, a zatim se vodenim žlijebom dopremaju do praonika gdje se peru i u kojem se istalože eventualno prisutni kamenčići i pijesak. Nakon ispiranja pod tuševima mahune se dopremaju do uređaja za rezanje vrhova, a potom prolaze preglednom vrpcom s koje se odstranjuju mahune kojima eventualno nisu obrezani vrhovi, te oštećene i nekvalitetne mahune. Zatim slijedi rezanje u rezačici na komade dužine 3 – 4 cm, pa blanširanje 4 – 5 minuta propuštanjem kroz vodu temperature 90 °C.

Nakon hlađenja izrezane mahune još jednom prolaze preglednom vrpcom, a potom se pune u limenke u toploj preradi ili odlaze na zamrzavanje. Limenke se zalijevaju vrućim naljevom, pripremljenim od vode i soli, zatvaraju se i steriliziraju na 120 - 121 °C, 18 – 40 minuta, ovisno o veličini limenke. Prerada zamrzavanjem obavlja se prolaskom mahuna kroz rashladni tunel temperature -18 °C u trajanju od 10 – 15 minuta. Rashladno je sredstvo ohlađeni zrak, koji velikom brzinom kruži preko mahuna. Nakon izlaska iz rashladnog tunela zamrznute se mahune pakiraju u predviđenu ambalažu i čuvaju na temperaturi -18 °C do trenutka potrošnje.


© Poljoprivredni fakultet Osijek - Osijek, 2015.